Badnjak

Otkad pamtim, u našoj se kući dan uoči Božića, Badnjak, obilježava na tradicionalan način: postom i posebnom večerom kojoj se, cijelog dana posteći, usrdno nadamo. Dan bez mesa, post je i nemrs. Mada ja bilo godina kad je župnik govorio da Badnjak nije zapovijedani posni dan, moji su ga i dalje nastavili postiti. Jednostavno, Badnjak bez posta nije Badnjak. Uoči dolaska niza dana koje će obilježiti preobilje ukusne "papice", dobro je jedan dan organizam odmoriti. Ručak je bio isto poseban: lokša. Ne znate što je lokša?! Tijesto od brašna i vode se razvalja u tanki krug, ispeće se na plotni od štednjaka na laganoj vatri, umoči se u toplu vodu, pospe mljevenim orasima, malo pošećeri ili pokapa medom. Savije se u rolat, izreže u komadiće i - to je to! Svaki puta se iznova veselim lokši!

	Cijeloga se dana čisti i priprema za Božić. Obično treba puno toga oprati, obrisati, donosi se veliki stol, postavlja svečani stolnjak, raspelo, svijeće..., a pod stol stavlja simpla sa zrnjem žita i kukuruza, ponekad i zobi. Pred samu večeru otac se "negdje izgubi", ode van po svežnjić slame i sijena, obilježja Badnjaka i Božića Hvaljen Isus i Marija! Čestitam vam Adama i Evu, želim vam puno svega obilja...
Zahvaljujući na čestitci i lijepim željama majka zagrabi iz simple ispod stola malo zrnja kukuruza i zobi te pospe čestitara. Stol je već svećano uređen: poseban stolnjak, raspelo, svijeće, kruh, med, posuda s lukom, orasima i jabukama, a tu je i "politra" medene rakijice. Molitva oko postavljenog stola. Bijeli luk, orah i jabuke umočimo najprije u med, pa onda pojedemo. To je obvezni dio večere. Ostalo može biti različito: pohani šaran, riblja juha ili riblja konzerva, kako kada. Ali uvijek posno, u skromnim količinama. Prava papica slijedi sutradan ujutro: tradicionalno smo na Božić ujutro papali pače.
	Slama, sijeno, simpla sa zrnjem i sjekira (znak prekida svih nesuglasica i svađa), stavljaju se ispod stola gdje će ostati do trećeg dana Božića. Eh, da, nekad se donosilo puno više slame, puna soba, pa su ljudi znali i sa gostima, na toj slami prespavati. Božićne pjesme. Nekada sa radija (Vatikan), danas sa traka (nezaobilazan Kićo). Ukrašavanje bora.
Bor. Za Božićno drvce, krispan ili jelu sam tek u kasnijim godinama doznao. Od malih nogu znamo za bor. Zato je za mene ovo lijepo ukićeno stablo bor, Božićni bor. Na njemu su ukrasi od stakla još od vremena kad je mama bila mlada, ima tu uspomena na bliske ljude kojih više nema, ima ukrasa od plastike, ali i od kartona, ukrašenih oraha, lanaca žaruljica,... samo nema "mačaka", šećernih bombona umotanih u papirni omot i obojenu foliju. Znao bih napraviti takve ukrase. Tako ukrašen bor bio bi sve do blagdana Tri kralja, 6. siječnja. Kako se samo čekao taj blagdan kad se "skidao" bor i - opću navalu na preostale "mačke" (nisam jaaa).